vjeruj u islam

Poslanici (Arapski رسول -"Resul") su odabrani ljudi, koji su, po Allahovom nalogu, ljudima donosili Allahove savjete i upute o tome, kako trebaju proživjeti ovozemaljski život. Svi poslanici su ujedno bili i vjerovjesnici (Arapski نبی -"Nebij"). 

Razlika između Poslanika i Vjerovjesnika je u tome što je poslanicima došla Objava u vidu posebnog vjerozakona (Knjige) koju su bili dužni obznaniti ljudima, a vjerovjesnici su, po Allahovom nalogu, obznanjivali i obnavljali prijašnje zakone (Objave). Prvi Poslanik je bio ujedno i prvi čovjek na Zemlji, a zvao se Adem a.s.

U Hadisu se prenosi da je Ebu Zer, Ashab Muhamedov jedne prilike upitao Muhameda s.a.v.s.: "Allahov poslaniče, koliko je bilo vjerovjesnika?", pa je odgovorio:"Sto dvadeset četiri hiljade." Zatim ga je upitao:"Allahov Poslaniče, a koliko ih je poslanika?", pa je odgovorio:"tri stotine trinaest." "Allahov Poslaniče, ko je bio prvi od njih?", upitao je. "Adem", odgovorio je. "A, jeli on i vjerovjesnik i poslanik?" "Allah ga je Svojom rukom stvorio i u njega dušu udahnuo, nakon što ga je oblikovao".

Poznata su slijedeca imena poslanika: Adem, Šit ,Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Zulkarnejn, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejub, Zulkifl, Junus,Šuajb, Musa, Harun, Hidr, Jošua, Ilijas, Hezekijel, Eljese, Samuel, Davud, Sulejman, Lukman, Ša`ja, Eremija, Danijal, Uzejr, Zekerijah, Jahja, Isa i Muhamed.

U Kur'anu su navedena imena od dvadeset osam Poslanika. Imena Šit, Hidr, Jošua, Hezekijel, Samuel, Ša`ja, Eremija i Danijal nisu napisana, već su navedeni u nekim od Hadisa. Od ovih dvadeset osam Poslanika, nije sigurno, jesu li Zulkarnejn, Lukman i Uzejr Poslanici ili nisu. U trideset šestom poglavlju drugog toma knjige "Mektubat Ma’sumijje" se navodi da je Hidr bio Poslanik.

Kur'an kao i dosta Hadisa navodi Ibrahima kao jednog od najodabranijih Poslanika:

• "...A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja" (Kur'an, El-Nisa, 125)

U poznatom hadisu hadisu o Isra i miradž se spominje da je Muhamed s.a.v.s. vidio neke poslanike na određenoj nebeskoj sferi.

Kasnije, nakon prvog bračnog para Adema i Havve, od njih se razvija čovječanstvo, jer su ljudi i žene bića iste vrste, stvoreni u parovima muško-žensko, pa se oplođavaju, rađaju i umnožavaju. Da je hazreti Adem prvi stvoreni čovjek svjedoči slijedeći ajet: 

Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: Poklonite mu se! i oni su se poklonili, a Iblis nije, on nije htio da sedždu učini.
Kada je Allah stvorio Adema, dao mu najljepši oblik i udahnuo u njega ruh - duh, tada je melekima naređeno da mu učine sedždu. Kada je zapravo Allah stvorio svijet, život, univerzum, nebesa, zemlju, biljke, životinje i čovjeka, to još niko nije ustanovio. Kur’an muslimane uči ko je sve stvorio i zašto je stvorio a ne kada je i kako je to stvorio jer to se tiče isključivo Stvoritelja. Stvoritelj svega je Allah i ništa nije stvorio radi igre i zabave, nego sa ciljem i svrhom da Ga veliča, slavi i potvrđuje. Kada je Allah stvorio čovjeka, on ga je izabrao i odredio za halifu - povjeritelja na zemlji nad drugim bićima podučivši ga imenima i pojmovima svih stvari, te naredivši melekima da mu učine sedždu .

Meleki pitaju Allaha: Kako će učiniti sedždu čovjeku koji će na zemlji nered činiti i krv prolijevati a oni neprestano veličaju i slave Allaha, na što su dobili odgovor: Ja znam ono što vi ne znate.Iblis kao šejtan - sotona, uzoholio se i odbio izvršiti Allahovu Odredbu činjenja sedžde Ademu, jer je on stvoren od ilovače, a šejtan od vatre. Po toj osnovi, on sebe smatra višim od čovjeka: 

Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio? - upita On. Ja sam bolji od čovjeka - reče Iblis Stvoritelju. Mene si od vatre stvorio a čovjeka od ilovače.
Oholog šejtana, poniženog i pokuđenog, Allah proklinje i progoni iz Dženneta zbog neposlušnosti a on se kune Allahu da će napadati ljude sprijeda i straga, zdesna i slijeva i tako ih odvraćati od Allahovog puta.
Šejtan ljude zavodi i u zabludu odvodi svojim glasom, udruživanjem u imetke i djecu njihovu, te usmjerava na njih svoju konjicu i pješadiju . Za Iblisa se u Kur’anu kaže da je džin koji se ogriješio od svoga Stvoritelja. Allah upozorava čovjeka da je Iblis neprijatelj njemu i njegovoj ženi.

Prvo boravište hazreti Adema i hazreti Havve, po Kur’anu, bio je Džennet. U Džennetu su imali sve jesti i piti, a zabranjeno im je bilo približavanje samo jednom stablu da ne bi postali griješnici i od šejtana zavedeni u zabludu. U Džennetu nisu ni u čemu oskudijevali: nisu osjećali ni glad ni žeđ, ni žegu ni studen, niti su znali za golotinju . Šejtan ih ne ostavlja na miru i želi da se oni na bilo koji način približe, od Allaha, zabranjenom drvetu. On im prikriva sva džennetska dobra i blagodati, ali ih stalno navraća i u svijest im unosi zabranjeno drvo. Tvrdi im da im je drvo zabranjeno samo zato da ne bi postali meleki, besmrtni i vječni i zadobili vlast koja nikada neće propasti. Ako se približe zabranjenom drvetu, šejtan im obećava besmrtnost, postajanje melekima i vlast koja nikada neće propasti. Aduti prevare kod šejtana, za Adema i Havvu, su promjena vrste, nuđenje vječnosti i neprolazne vlasti.

Kada su se približili zabranjenom drvetu, hazreti Adem i Havva nisu postali ni meleki ni besmrtni, niti su zadobili neprolaznu vlast, nego su pogriješili i najedanput ostali goli, jer su prekršili Allahovu Odredbu i prekoračili dozvoljene granice. Po Kur’anu šejtan ih je oboje zaveo i na grijeh naveo, a po Bibliji Eva je navela Adama na zabranjeno drvo. Ovo je nepravda i šovinizam Biblije prema ženi u odnosu na muškarca i njihov ravnopravan tretman u Kur’anu. Kada su se približili zabranjenom drvetu, oni su po kršćanskom učenju počinili tzv. istočni grijeh koji prelazi na sve ljude do rođenja Isusa, koji po kršćanstvu prekida istočni grijeh i postaje iskupitelj i spasitelj ljudskog roda. Po islamu, grijesi s čovjeka na čovjeka i s generacije na generaciju se ne prenose. Poslije počinjenog grijeha zavedeni Adem i hazreti Havva su protjerani iz Dženneta na zemlju, ali su se odmah pokajali Allahu . Od kada i gdje hazreti Adem sa ženom a kasnije i sa potomcima živi, na zemlji, ljudima nije poznato i oni o tome samo nagađaju. Međutim, kroz slučaj Ademovog i Havvinog šejtanskog zavođenja, Allah u Kur’anu upućuje sve generacije ljudskog roda i upozorava na to kako da ih šejtan nikako i nikada ne zavede . Muslimani pored čvrste vjere u Allaha, dobrih djela, življenja u okviru šerijata i moralno-etičkog ponašanja, da bi bili sačuvani i spašeni od prokletog šejtana, trebaju stalno učiti Euzu billu. U nekim djelima piše da je hazreti Adem po izgonu iz Dženneta prvo vrijeme boravio u Indiji, a hazreti Havva u Džidi. Ademu je bilo teško bez hazreti Havve i Allah mu primi dovu, sastavi ih i oprosti im . Za razliku od Adema i Havve, šejtan kada griješi nikada se Allahu ne kaje, nego traži od Allaha rok u griješenju do dana proživljenja.

Stanovnici Babilona su imali više bogova. Svaki grad je imao svoje božanstvo koje ga štiti, asvaka provincija i selo je imalo manja božanstva koja su obožavali, iako su službeno imali svinajveće božanstvo.Vladari su osjećali veliku potrebu za oprostom i zbog toga su božanstvima gradili hramove ukoje su stavljali namještaj, hranu i vino.U takvoj sredini odrasta Ibrahim kojem je Allah, dželle šanuhu, darovao uputu i saznanje da jesamo jedan Gospodar, Allah, i da On nad svim vlada. Nakon toga se Ibrahim upućuje svomenarodu ukazujući im na istinu.

Osobina Ismailova je bila i da je vodio računa o svojoj porodici. O njihovoj obavezi robovanja i obožavanja Allaha,dž.s.. Neprestano ih je podsjecao na namaz i zekat. Od svojstava babe mu'mina je da djecu opominje za namaz kada mu nastupivrijeme. Ustani i klanjaj, namaz obavi! Podstiće ih na sadaku, zekat, dobročinstvo. I mi, budimo istinski muslimani i u tome slijedimo primjer poslanika časnih, poistovječujući svoja djela sa njihovim.
Ismail,a.s. je pokopan u Mekki.
Od ovog Božijeg poslanika vode porijeklo Arapi.

Jusuf, alejhis-selam, predstavlja primjer strpljivog mladića koji se uzdigao iznad strasti i zavođenja prokletog šejtana, zatim primjer mladića misionara, koji radi danju i noću, u različitim okolnostima, kako bi Allahova riječ bila uzdignuta. Na putu upoznavanja i pozivanja drugih ljudi u slijeđenje istine, pridobijanje njihovih srca  i uspostavljanje Allahove vjere na Zemlji, koristio je svaku ukazanu priliku služeći se blagodatima koje mu je Allah darovao: znanjem, vještinom tumačenja snova i poznavanjem administrativnih normativa.

Primjer Jusufa , alejhis-selam, smatra se svjetiljkom za mladiće, jer u kazivanju o njemu, predočenom kroz prizmu osjetljivih i presudnih trenutaka njegovog života, nalaze se odgojne pouke koje ukazuju na važnost stavljanja iskrenosti i čestitosti ispred mladalačkih strasti i zanosa. Jusuf, alejhis-selam, ostao je postojan i pokazao visok stepen srpljenja u suzdržavanja od grijeha koji su se ispriječili pred njim. Svi povodi za počinjenje grijeha nalazili su se pred Jusufom: bio je neoženjen mladić u nepoznatoj sredini, potčinjen naredbama lijepe žene koja posjeduje vlast i koja ga zove sebi i prijeti mu zatvorom i poniženjem ukoliko se ne odazove njenim željama:

“Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, bit će, sigurno, u tamnicu bačen i ponižen.” (Prijevod značenja Jusuf , 32)

Uprkos svim iskušenjima, Jusuf, alejhis-selam, dobrovoljno se strpio, odabirući ono što se nalazi kod Allaha i njegov primjer jasno ukazuje na neprestanu borbu između dobra i zla i da uvijek pobjeda i lijepa završnica pripadaju dobru i plemenitim vrlinana i njihovim sljedbenicima.

Primjer Jusufa , alejhis-selam, ukazuje na to da koliko god je čovjek izložen krizama u svom životu, tako da mu život postane tegoban, da će uvijek morati doći izlaz iz tih tegoba.  Ata b. Rebbah, Allah mu se smilovao, rekao je: “Neće osoba u tuzi čuti suru Jusuf a da neće osjetiti rahatluk.” (Tefsir Begavi)

Allah dž.š., ga je stavio na kušnju i ostao je prvo bez imetka, a potom i bez djece, da bi se na kraju teško razbolio; po mišljenju nekih učenjaka, bolovao je od lepre. Po njegovom tijelu su se pojavili bolni, gnojni prištevi, koji su širili neugodan miris, te su mu otpadali komadi mesa i vidjele su se njegove kosti. Zbog zaudaranja rana rodbina i prijatelji su ga ostavili. Zadah je postajao nesnošlljiv i na kraju je njegova žena napravila kolibu od pruća, daleko od naselja, u koju je smjestila Ejuba a.s. i tu mu hizmetila. U tako teškoj situaciji se upliće i prokleti Iblis koji se zakleo Allahu dž.š., da će zavoditi ljude, ali nije uspio zavesti Ejuba a.s.. On se okrenuo samo svome Gospodaru i molio ga da mu ostavi zdrav jezik i pamet, kako bi mogao veličati i hvaliti svoga Gospodara i tražio je zaštitu od prokletog šejtana Ejub a.s. je nakon teških iskušenja govorio: «Allah je uzeo ono što mi je dao da koristim dugo vremena. Hvala Allahu na onome što mi je dao od blagodati i što mi je uzeo. Njemu pripada hvala i kada daje i kada uzima, onda kada je On zadovoljan i kada je srdit, onda kada daje korist i kada daje štetu. On je Gospodar i on daje vlast kome hoće i uzima je od onoga od koga hoće, On uzvisuje onoga koga hoće i unižava onoga koga hoće.» Iz zahvale Allahu dž.š., pao je na sedždu, a Iblis l.a. je bio iznenađen i razočaran. Iblis l.a. je pokušao zavesti Ejuba a.s. posredstvom njegove žene. Naime, kada se Rahma, žureći vraćala u kolibu s' pijace gdje je morala prodati i svoju drugu pletenicu, koju je odsjekla sa svoje glave, da bi zarađenim novcem od pekareve žene kupila mužu i sebi hljeb, na putu je presreo prokleti Iblis u liku starog čovjeka i rekao joj da se Ejub a.s., prestane uticati Allahu dž.š., jer mu On ne pomaže, nego da učini sedždu Iblisu l.a. i da mu zakolje kurban. Tada će mu on pomoći da izađe iz tog teškog stanja. Kada je Rahma to prenijela Ejubu a.s., on je zavikao: "Jesi li ti izgubila pouzdanje u Allahovu dž.š. milost, pa si se okrenula šejtanu? Bježi mi s' očiju! Kunem ti se Allahom dž.š. ako mi On jednog dana da zdravlje, stotinu puta ću te ošinuti štapom!" U hikaji stoji da se Iblis l.a. nakon mnogobrojnih neuspješnih pokušaja zavođenja Ejuba a.s., konsultuje sa šejtanima, koji mu predlažu da izvrši uticaj na njegovu ženu. On napuni prsa njegove žene očajem i ona dođe kod Ejuba a.s. i reče mu: «Do kada će te Allah mučiti? Gdje su ti imetak, djeca, rodbina i prijatelji? Gdje ti je snaga i ugled?» Reče joj Ejub a.s.: «Šejtan je tobom ovladao. Zar plačeš za ugledom koji je prošao i djecom koje nema?» Reče: «Zašto ne moliš Allaha da od tebe otkloni nevolje, da ti da zrdavlje i oslobodi te tuge?»

Upita je: «Koliko smo uživali?» Reče: «Osamdeset godina.» Upita: «Koliko smo u iskušenju?» Reče: «Sedam godina.» Reče: «Stid me od Allaha tražiti da od mene otkloni nevolje, a nisam u njima koliko sam bio u blagostanju.
Tvoj iman slabi. Tvoje srce nije sigurno u Allahov kader. Ako ozdravim udariću te stotinu puta štapom. Od danas neću da jedem, niti pijem iz tvoje ruke, niti ću od tebe tražiti da mi pomogneš! Idi od mene!» Ejubova a.s. žena ode i on ostade strpljiv, podnoseći ono što ne mogu podnijeti osim Allahovi dž.š. poslanici. Potom se Ejub a.s. obraća Allahu dž.š. za pomoć i On mu uslišava dove, o čemu govore

ajeti Sure Sad: "وَاذْكُرْ عَبْدَنَا أَيُّوبَ إِذْ نَادَى رَبَّهُ أَنِّي مَسَّنِيَ الشَّيْطَانُ بِنُصْبٍ وَعَذَابٍ"(41) «I sjeti se roba našeg Ejuba, kada je Gospodaru svome zavapio: «Šejtan me pogodio nedaćama i patnjom.»(41) Allah dž.š. mu naređuje da udari nogom i da će provreti voda: "أُرْكُضْ بِرِجْلِكَ هَذَا مُغْتَسَلٌبَارِدٌ وَشَرَابٌ"(42) «Udari nogom od Zemlju, evo hladne vode za kupanje i piće.»(42) Allah dž.š. mu je nakon toga ponovo podario porod i imetak: "وَوَهَبْنَا لَهُ أَهْلَهُ وَمِثْلَهُم مَّعَهُمْ رَحْمَةً مِّنَّا وَذِكْرَى لِأُوْلِي الْأَلْبَابِ"(43) «Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darivali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji pameti imaju»(43) I Allah dž.š. naređuje Ejubu a.s. da snopom slamčica udari suprugu, kako bi ispunio obećanje: "وَخُذْ بِيَدِكَ ضِغْثاً فَاضْرِب بِّهِ وَلَا تَحْنَثْ إِنَّا وَجَدْنَاهُ صَابِراً نِعْمَ الْعَبْدُ إِنَّهُ أَوَّابٌ"(44) (سورة ص: 41-44) «I uzmi rukom svojom snop (slamčica) i njime udari (ženu svoju), samo zakletvu ne prekrši. Mi smo znali da je on izdržljiv, divan je rob on bio i mnogo se kajao.»(44) (Suretu Sad: 41- 44) A u 83. i 84. ajetu Sure Al-Enbija stoji: "وَأَيُّوبَ إِذْ نَادَى رَبَّهُ أَنِّي مَسَّنِيَ الضُّرُّ وَأَنتَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ"(83) "فَاسْتَجَبْنَا لَهُ فَكَشَفْنَا مَا بِهِ مِن ضُرٍّوَآتَيْنَاهُ أَهْلَهُ وَمِثْلَهُم مَّعَهُمْ رَحْمَةً مِنْ عِندِنَا وَذِكْرَى لِلْعَابِدِينَ"(84) (سورة الأنبياء: 83-84) "Spomeni Ejuba; On je molio Gospodara svoga: «Zapao sam u nevolju, a ti si Najmilostiviji!»(83) «Mi smo primili dovu njegovu i otklonili od njega nevolju u koju je zapao i dali smo mu porod i prijatelje u dvostrukoj mjeri, kao milost od Nas i pouku pobožnim." (Suretu Al-Enbija: 83 - 84)

Nakon dugog perioda kušnje Allah dž.š. se smilovao svome poslaniku, Ejubu a.s.. Uslišao je dovu Onaj koji je najmilostiviji i naredio da udari nogom o zemlju, te je provrelo vrelo, kojim se okupao i napio, nakon čega je uz Allahovu dž.š. pomoć nestalo vanjske i unutrašnje bolesti i temperature. Ejub a.s., se zakleo da će udariti 100 štapova ženi nakon što je učinila grijeh, pa pošto mu je Allah dž.š. dao lijek da ozdravi i nakon pokazane iskrenosti njegove žene prema njemu, naredio mu je da s' njom lijepo postupa i da na njenu dobrotu uzvrati tako što će uzeti snop u kome je uvezano 100 slamčica i udari je jedamput. Na taj način je ispunio svoj zavjet.

U nekim predajama stoji da je Allah, subhanehu ve te'ala, Ejubovoj, alejhi-s-selam, supruzi vratio mladost i ljepotu kao nagradu za njeno strpljenje i njegu, koju je pružala Ejubu, alejhi-s-selam.

U nekim predajama stoji da je Allah dž.š. Ejubovoj supruzi vratio mladost i ljepotu, kao nagradu za njeno strpljenje i njegu, koju je pružala Ejubu a.s.. Braćo i sestre! Neka slučaj Ejuba a.s. bude poticaj da se strpimo u našim iskušenjima i nevoljama, nadajući se samo Allahovoj dž.š. milosti i nagradi!

Braćo i sestre! Neka slučaj Ejuba, alejhi-s-selam, bude poticaj da se strpimo u našim iskušenjima i nevoljama nadajući se samo Allahovoj, dželle še'nuhu, milosti i nagradi! Neka i nasi vjernici, koja se nalazi u teški prilikama i mukama, Allahovom, subhanehu ve te'ala, voljom ozdravi, kao što je ozdravio Ejub, alejhi-s-selam, i neka bude u još većem blagostanju!

Gospodaru, pomozi ugroženim muslimanima i muslimankama, ma gdje bili! Okiti nas vrlinom strpljivosti Ejuba, alejhi-s-selam! Ne iskušavaj nas s onim što nećemo moći podnijeti, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim! Oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu, društvom poslanika, iskrenih šehida i dobrih ljudi! Amin

Oni baciše kocku i ona je pala na Junusa, Allahova poslanika, koji ih je obavijestio o sebi. Ljudi odbiše da ga bace umore smatrajući ga dobrim čovjekom za kojeg se ne može reći da griješi i pomisliše da jekocka slučajno na njega pala. Oni ponovo baciše kocku i ponovo iziđe na Junusa i on počeskidati svoju odjeću da se baci u more, ali oni odbiše. Ali, kada oni baciše kocku i po treći put,ona ponovo iziđe na njega, jer je Allah, dželle šanuhu, htio da bude tako sa njim. On bi bačenu more i Allah, subhanehu ve te’ala, mu posla veliku ribu koja ga proguta.

Njegov narod mu se izrugivao govoreći mu kako njegova vjera može da im zabrani vjeru njihovih predaka i sticanjeimetka na način koji oni žele. Pri tome su ga vrijeđali govoreći mu da je luđak i malouman.On im je odgovorio da on ne može svoga Gospodara iznevjeriti koji mu je dao jasan dokaz i koji ga opskrbljuje. Nanjemu je da ih opomene, a Allah, dželle šanuhu, pomaže i upućuje. Tražio je od njih da se ne susprotstavljajuAllahovu zakonu kako ih ne bi zadesilo ono što i narod Nuha, Huda i Saliha, a nek uzmu pouku od Lutova narodakoji nije daleko od njih. Upućivao ih da se pokaju, tražeći oprosta od Allaha dž.š.

Tako je on pozivao svoj narod, a glavešine naroda mu zaprijetiše da će njega i vjernike protjerati iz Medjena, a jedino može boraviti ukoliko se vrati njihovoj vjeri.Njegov odgovor je bio: “Zar da se vratimo u vjeru naroda kojeg mrzimo zbog njihova razvrata. Mi se sigurno nikadanećemo vratiti, jer bi tada slagali na Allaha radeći što nam je zabranio, a On nas je uputio na pravi put. Mi ne želimovama povratak, a ni Allah nije sa tim zadovoljan“.

Njegov narod mu ponovo prijeti, a ovog puta kamenovanjem. Nije ih spriječilo da to i ranije učine do rodbinskeveze, a on im odgovara da im Allah treba da bude draži od njegova roda.

Allahova odredba je stigla stanovnike Medjena. Iz svoje milosti prema vjernicima, Allah, dželle šanuhu, spašavaŠuajba i vjernike, a na nevjernike šalje zaglušujući glas popraćen potresom. Oni postaše uništeni kao da nikada nisuživjeli u svojim kućama. Udaljili su se od Allahove milosti, kao i Semud, i snađe ih bolna kazna.

Nadahnuće kojim je Allah, dž. š., nadahnuo Musaovu majku realiziralo se pojavom nebrojenih uvjeta tačno onako kako je to odredeno u sudbini.
Da bi, spašavajuci se od Faraonovih ljudi i ne utapajući se u Nilu, Musa, a. s., mogao doci do Faraonovog dvora: 
1- sanduk u koji je stavljen tek rodeni Musa, a. s., nije smio propuštati vodu. Zbog toga, stolar je morao napraviti sanduk podesan za plivanje po vodi. S druge strane, oblik sanduka je, isto tako, veoma bitan sa pozicija brzine plivanja. Nije smio biti u obliku koji će mu omogučiti brže kretanje, a time i mogučnost prolaska mjesta gdje se nalazio Faraon, a niti sporije da ne zaostane. Morao je biti napravljen u obliku koji će mu omogučiti baš potrebnu brzinu. A sve to su detalji prethodno utanaćeni u sudbini majstora, koji je napravio sanduk tačno onako kako je trebao biti napravljen; 
2- struja koja je nosila sanduk nije smjela biti ni brža; rijeka je trebala teći baš potrebnom brzinom. Dakle, protok Nila bio je tačno onakav kakvog je Allah, dž. š., u sudbini odredio da treba biti; 
3- vjetar je, isto tako, opet na potreban način, morao utjecati na plivanje sanduka. I vjetar je, dakle, puhao u skladu sa prethodno odredenom sudbinom. Niti je trebao povlačiti jacim puhanjem, niti puhati u suprotnom smjeru, a niti mu smanjiti brzinu lagahnim puhanjem; 
4- niko drugi, tokom dužine Nila, nije trebao pronači taj sanduk. Dakle, niko opasan nije trebao proći tuda, a onaj ko je i prolazio nije ga smio uoćiti. Prema tome, svi oni koji su živjeli u blizini Nila su, u skladu sa sudbinom, na neki način bili onemogućeni da produ obalom ili vide sanduk. Upravo, i taj uvjet se realizirao prema sudbini koju je Allah, dž. š., odredio;
5- kao Musaov život, život Faraona i njegove porodice bio je, isto tako, u skladu sa propisanom sudbinom. I oni su u tacno odredeno vrijeme morali biti na potrebnom mjestu i morali su pronaci Musaa, a. s. Faraonova porodica je možda planirala ranije doci na obalu Nila, i ono što je bilo povod njihovog zakašnjenja je, takoder, osiguralo obavljanje potrebnog djela odredenog u sudbini.
Sve ovo su samo neki od uvjeta koji su omogucili Musaov pronalazak od strane Faraona, sve se realiziralo apsolutno onako kako je moralo da se desi, u skladu sa rijecima kojima je Allah, dž. š., ranije nadahnuo Musaovu majku. U biti, obecanje koje je Allah, dž. š., dao Musaovoj majci, a i ostali dogadaji, realizirali su se u skladu sa sudbinom koju je Allah, dž. š., mnogo ranije odredio. 
Dogadaji odredeni u Musaovoj, a. s., sudbini nisu samo dogadaji koje smo ovdje naveli. Svaki trenutak njegovog života režiran je na jednoj odredenoj liniji sudbine. Niti je on mogao birati mjesto, ni godinu svoga rodenja, ni svoj narod, a niti svoje roditelje. Sve to je odredeno i kreirano od strane Allaha, dž. š.
Razmislimo li podrobnije i detaljnije, neposrednije cemo moci osjetiti kako, na jedan apsolutan nacin, sudbina gospodari svakim trenutkom našeg života. A ovo kazivanje umnogome podsjeca i pruža priliku da se razmišlja o tome. Svim ovim detaljima iz kazivanja Allah, dž. š., nas, zapravo, upozorava na to da je On sudbinu svih ljudi kao i cijelog Kosmosa ranije odredio. 
Kako god je, linijom sudbine, Musa, a. s., plovio Nilom, isto tako su i Faraon i njegova porodica, u skladu sa svojim sudbinama, otišli na mjesto susreta sa njim. U Kur’anu se na slijedeci nacin saopcava da se Faraonova porodica ponašala isto onako kako je to Allah, dž. š., ranije nadahnuo Musaovu majku, da su ga, zapravo, nesvjesno uzeli pod svoju žaštitu: 
I nadoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; - zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.

I žena Faraonova rece: “On ce biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda ce nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A oni ništa ne predosjetiše. (Al-Qasas, 8-9)

I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo ucvrstili i vjernicom je ucinili.

I ona rece sestri njegovoj: “Idi za njim!” I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.

A Mi smo mu vec bili zabranili dojilje, pa ona rece: “Hocete li da vam je pokažem porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce mu dobro željeti?”

I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obecanje istinito; ali vecina njih ne zna. (Al-Qasas, 10-13)

Davud alejhisselam je imao i sina Sulejmana alejhiselam, koji ga je kasnije nasljedio. Neke od mnogobrojnih izreka Davuda a.s., navodim samo neke od njih:

- Budi prema siročetu poput milostivoga ovca!

- Znaj da ćeš požnjeti onako kako posiješ!

- O ti koji siješ zlo, sam ćeš žeti njegove truje u bodlje!

- Onaj koji gluposti pred svijetom prosipa liči na onaga koji pjeva pored mrtvaca!

- Ružno li je siromaštvo nakon bogastva, gore je od toga kada neko nakon upute zaluta!

- Ne ostaj kod prijatelja duže nego što bi ti njega mogao ugostiti, jer se s tim ruši zajedničko prijateljstvo!

- Pogledaj šta ne voliš od onoga što se o tebi priča pred svijetom, pa to nemoj raditi kad si i sam!

I Zekerijahu a.s. se rodi sin Jahija. Još u djetinjstvu je Jahija pokazivao znakove zrelosti i mudrosti. U predajama se spominje kako su se djeca igrala, pa su im roditelji još kao petogodišnjaku  govorili: "Idi igraj se sa djecom," a on bi odgovorio:"Nismo mi stvoreni za igru i zabavu"

Mnoge predaje spominju da je Jahija a.s. bio čist od grijeha. Samo tri mjeseca nakon rođenja Jahije a.s. rodio se Isa a.s.

A kada meleki rekoše: "O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; (Alu ‘Imran 45)

on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i biće čestit" –(Alu ‘Imran 46)

ona reče: "Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?" – "Eto tako" – reče – "Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: 'Budi!' – i ono bude." (Alu ‘Imran 47)

Merjema je zanijela na misteriozan i natprirodan način, a zatim se povukla na daleko I usamljeno mjesto gdje je čekala porođaj. Kur’an nam govori kako se Merjema osjećala te šta su joj Jevreji rekli kada je donijela dijete kući:

I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.(19-22) I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" – uzviknu ona.(19-23) I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.(19-24) Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe,(19-25) pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.'(19-26) I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O Merjemo" – rekoše oni – "učinila si nešto nečuveno!(19-27) Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."(19-28) A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?" – rekoše.(19-29) "Ja sam Allahov rob" – ono reče – "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti (19-30) i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,(19-31) i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.(19-32) I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!"(19-33)

U istom poglavlju, odmah nakon gore spomenutog ajeta Allah uvjerava Muhammeda sallallahu alejhi we selem i cijeli svijet da je ovo gore spomenuto, istina o Isau, pa i pored toga većina kršćana u to nevjeruje. Isa nije Allahov sin. On je, što je više nego jasno sin Merjemin.

Ajeti se nastavljaju:

To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.(Merjem,34)

Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: "Budi!" – i ono bude.(Merjem,35)

Nakon ovog jasnog i eksplicitnog iskaza o prirodi i biti Isaovoj, Allah naređuje Muhammedu sallallahu alejhi we selem, da pozove kršćane na pravi put; da obožavaju jednog Boga:

Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.(Merjem,36)

Odbacivanje ideje da Allah ima sina saopćena je kasnije u istom poglavlju u nešto oštrijoj i strožijoj formi:

Vi, doista, nešto odvratno govorite!(19-89) Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe (19-90) što Milostivom pripisuju dijete.(19-91) Nezamislivo je da Milostivi ima dijete –(19-92) ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!(19-93)

Ajeti nastavljaju skretati pažnju svim ljudima, na istinu i dokaze koje je donio Muhammed sallallahu alejhi we selem. Allah zna da ljudi uzastopno nasljeđuju takve ideje i vjerovanja, koja između ostalog uključuju greške i interpretacije ranijih generacija. Oni nemaju načina da te greške sami otkriju. Na ovaj način Allah prezentira Kur’an kao dokaz i istinu tim ljudima. On kaže:

vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazirali i oholili se – na nesnosne muke će staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.(En-Nisa,173)

O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.(En-Nisa,174)

One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto se Njegovih propisa pridržavali – On će, sigurno, u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem Sebi uputiti.(En-Nisa,175)

ISA JE BIO ALLAHOV (BOŽIJI) POSLANIK

Sada će se neko zapitati: Ako Kur’an niječe i odbacuje trojstvo, i Isaovo božansko porijeklo, šta je onda po Kur’anu bila Isaova stvarna misija?

Isa alejhi selam, je bio jedna karika u dugom lancu poslanika i vjerovjesnika poslanih od Allaha različitim društvima i nacijama kad god su oni trebali uputu ili kad su se udaljilji od Allahovog učenja. Isa je bio posebno pripremljen od Allaha da bi bio poslan židovima koji su odstupili od učenja Musaovog (Mojsije) i učenja drugih poslanika.

Kur’an nam govori o Isaovoj misiji u sljedećim ajetima, a koji su nastavak ranije navedenih ajeta o radosnoj vijesti koja je donesena Merjemi:

I poučiće ga knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu,(Alu ‘Imran,48)

i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete;(Alu ‘Imran,49)

i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte–(Alu ‘Imran,50)

Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi put!"(Alu ‘Imran,51)

ISA JE UZDIGNUT NA NEBO

Žalosna je i tužna činjenica o malom broju sljedbenika pravog putakojem je Isa pozivao. Njega je slijedilo nekoliko apostola (havarijina) koje je Allah subhanehu ve te’ala, inspirisao dag a podrže. I ne samo to, nevjernici su napravili zavjeru (kao što su uradili Muhammedu sallallahu alejhi we selem, 6-stoljeća kasnije) da ubiju Isaa, ali Allah je imao bolji plan za njega i njegove sljedbenike kako nam Kur’an u sljedećim ajetima:

A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: "Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?" – "Mi" – rekoše učenici – "mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu.(Alu ‘Imran,52) Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!"(Alu ‘Imran,53) I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.(Alu ‘Imran,54) I kada Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi:(Alu ‘Imran,55) one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na onome svijetu i niko im neće moći pomoći."… (Alu ‘Imran,56)

Život i uloga Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u mekkansko-džahilijetskom društvu

Period kojeg Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., provede u Mekki od dana svog djetinjstva pa do poslantva, prepune se događaja, postupaka i pojava koje ukazuju na potpunost Muhammeda, s.a.v.s., ukazujući na njegovu predodređenost za poslanstvo Gospodara svjetova. Zato želimo da ukažemo na njih, da ih proživimo kako bi upotpunili svoju ljubav prema njemu, s.a.v.s., i ojačali snagu vjere u njegovo poslanstvo.

Neminovno je govoriti o Muhammed alehisselamu jer svake godine se iznova javljaju izazovi da se proučava i saznaje više o ličnosti čiji život nas usmjerava na cilj ka borbi za opšte dobro za cijelo čovječanstvo a posebno za muslimane.Veliko je pitanje zašto danas ljudi a posebno muslimani potrebuju stalno i iznova da se govori o ličnosti poslijednjeg poslanika i vjerovjesnika Muhammeda alejhisselam.Kao da i danas kao i davnog šestog stoljeća   i ranije treba najavljivati dolazak poslanika ili bolje rečeno prisutnost poslanikove prakse dolakazane da je za dobrobit čovjeka.Pošto ima onih danas koji sebe smatraju da su vinovnici ovog vremena i koji toliko daleko idu da ne priznaju   suštu istinu da ima muslimana i da će ih biti sve do sudnjeg dana. Treba im reći pa jeste li zaboravili da je Isa alejhisselam najavio dolazak Muhammeda alejhisselam te da je na vama da samo potvrdite da se stvarno pojavio poslanik, a danačnja potvrda tome jeste postojanje muslimana,njegovih sljedbenika gotovo na svim djelovima zemaljske kugle ma kakvi oni,muslimani, bili.Dakle da još jedanput, po ko zna koji put,a sigurno je da nije ni poslijednji,navedemo kur anski ajet gdje Svevišnji Allah potvrđuje gornje navode:"I kad reče Isa sin Merjemin,o sinovi Israilovi ja sam vam poslanik i potvrđujem ono što stoji u Tevratu i vjesnik sam radosne vijesti o dalasku vjerovjesnika po imenu Ahmed.I kad im saopšti tu vijest oni rekoše šta je ovo osim jasna čarolija odnosno Sihir"(Sure SAFF 6 ajet)
  Dakle jasno je svakome da što je Svevišnji Allah odredio da je bilo ili će biti.Odredio je da će se pojaviti poslijednji poslanik i pojavio se.Kao čovjek je živio, ispunio svoju zadaću boravkom na ovom svijetu, i umro.Ali i danas su živi principi i ciljevi za koje se on borio zbog izazova vremena mračnjaštva koje je on kao poslanik zatekao po Allahovoj volji i odredbi.Zbog jačine Božije upute i praktične strane te upute prikazane u životu Muhammeda alejhisselam i jeste Islam dospiostići tako daleko, do svakog dijela zemaljske kugle ili bolje rečeno dunjaluka.
  Mnogi bi danas samo spomenuli rođenje Muhammeda alejhisselam,bez da možda kažu nekoliko stvari koje su jedinstvene za svakog čovjeka bar kad su u pitanju zadaci i obaveze.Da krenemo sa starosnim razdobljima:

Period djetinstva;

  Istina je da je Muhammed alejhisselam rođen od majke i babe.Sasvim normalnim i nama poznatim putem je došao na ovaj svijet.Ali je rano ostao bez roditelja a ne i staratelja.Babu nije niti zapamtio a majku tek što je počeo osjećati majkom izgubi u šestoj godini života.Spoznao je da je imao roditelje, majku po imenu Emina koja mu   pokaza gdje mu je kabur babe po imenu Abdullah.A da je osjećao ljubav prema roditeljima imamo dokaza kao što se spominje da je molio Svevišnjeg Allaha za njihov oprost,što je Allah ukabulio proživljenjem i primanjem Islama.
  To što je Muhammed alejhisselam ostao rano bez roditelja je Allahova volja jer je Svevišnji Allah htio da ga odgoji po svojim načelima za tako veliku i odgovornu zadaću, za što mi danas imamo običaj reći, svjetskih razmjera. Za poslaničku misiju jedino je Allah odgajao i pripremao i odabirao ljude ali je isto Allah je htio svog roba podučiti čemu i zašto svaki roditelj treba da odgaja svoje dijete.Cijeli zadatak čovjeka na dunjaluku je sročen u samo jednom dijelu jednog ajeta gdje Svevišnji kaže:"I nisam srvorio ni džina ni insana osim da mi robuju"   (Sure EZ-Zarijat,56 ajet).Samim svojim rođenjem je Muhammed alejhisselam imao prepoznatljivi i najavljeni pečat poslanstva.Svoji djetinstvom je u tom mračnjaštvu da je jedina svijetla tačka u koju se moglo polagati nadu u spas i izlaz.Da je bio odgajan od strane Allaha dž.š. bio je dokaz što nikada nikome nija ni kao dječak nanio uvredu niti bilo koje ružno djelo da je počinio pa su ga nazvali El-Emin,vjerni i pošteni Muhammed.Zar takvim principima nije moguće podučiti danas dijete.Primjer djetinstva Muhammed   alejhisselam mora biti primjer za sva djetinstva do kijametskog dana.Slučaj kako mu je Allah dž.š. očistio srce od crne mrlje,da je bio na selu da ga dojila dojilja Halima da su se o njemu starali njegov djed Abdul-Mutallib a potom njegov amidža Ebu Talib, nam isto tako moraju biti pokazatelji da i mi kao roditelji moramo voditi brigu hoćemo li u srca svoje djece ulijevati ljubav prema Allahu dž.š.,a potom u ime ljubavi prema Allahu, gajiti ljubav prema islamskim vrijednostima koje jesu ujedno i ljudske,praktične vrijednosti ili će tu željenu ljubav zamjeniti prolazni svijet.To što je Svevišnji Allah ulio Islam u srce Muhammeda alejhisselam jeste pokazatelj milosti Gospodara što je ujedno ostala trajna milost prema cijelom čovječanstvu a kao potvrdu gornjeg imamo hadis u kom poslanik kaže;"Svako novorođenče se rodi čisto u Islamu a potom od roditelja ovisi hoće li ga ostaviti u Islamu ili će ga učiniti jevrejem ili pokrstiti ili pak vatropoklonikom da bude". (Hadis prenosi Esved ibn Serii)
Koliko mora briga biti oko odgoja djeteta u slaučaju da ostane jetim,bez roditelja,kao što je bio slučaj sa Muhammedom alejhisselam kada ne samo da su se o njemu starali njegov djed ili amidža,nego su i drugi uzimali učešće u toj brizi.Čemu su se nadali, prisustvom Muhammeda alejhisselam za sofrom njegovi staratelji.Nadali su se samo dobrom a ako pogledamo i pročitamo slučaj Njegovog staratelja amidže, koji je jedva čekao da svaki puta za sofrom bude i njegov bratić, jer kako sam reče kada nejma Muhammeda za sofrom od onog što se nađe od jela za   ne bude dovoljno a niti budu siti a kad je Muhammed alejhisselam tu i svi budu siti i ostane jela.Allah je sa Muhammedom alejhisselam svuda prosipao bereket.Kakvu pouku za svoje vrijeme da mi izvučemo iz tog događaja.Svakako da se mi bojimo kako nebismo mi ogladnjeli pa veoma izraženu obavezu brige o jetimima prepustimo svima osim nas.U najmanju ruku kao da smo mi ti koji su tu nafaku poslali i kako mi imamo običaj reći zaradili.Živimo u jednom dobu kada gdje je god moguće živimo samo svoj život bez da razmišljamo o tome da treba nešto od dunjalučkih ukrasa i balogati žrtvovati kako bismo sevab od te materijalne žrtve našli na Budućem svijetu.Koliki je sevab samo pomilovati jetima a kamo li ga nahraniti o tome se nemože govoriti a mjeriti sevabe dunjalučkim,ovosvjetskim aršinima.Mnogi mi danas se trebamo prisjećati svog djetinstva te pouke za svako i svačije djetinstvo uzimati iz života Muhammeda alejhisselam.Jetima i previše imamo kako smo postali sebični i samo svoji.Da li smo toliko zalutali a da neprimjećujemo koliko nas Svevišnji Allah kuša dali i koliko smo spremni dati od onog čime nas je On svojom milošću obdario.

Period mladosti;

  O ovom starosnom dobu Muhammeda alejhisselam se može govoriti poprilično dugo međutim pošto ne želimo ponavljati već mnogo puta rečeno i napisano tako da ću samo neke momente spomenuti.Činjenica je da je Muhammed alejhisselam bio veoma otvoren i pristupačan za komuniciranje uz jasno opredjelenje da ne želi ići putem mračnjaštva kojim su išli njegovi sunarodnjaci.Kako se u kitabima spominje njega su usmjeravali i jačali njegov stav koji se već sve više primjećivao.Učestvovao je u svim časnim poslovima i bio u kontaktu sa ljudima koji su stekli veliko povjerenje.Tako da imamo slučaj kad se obnavljala Kjaba umalo da nije došlo do sukoba između dva plemena zbog toga kome će pripasti čast da ponovo ugradi Hadžerul-esved te se dogovoriše da onaj ko se pojavi prvi na već određena vrata neka on uradi časni posao na zadovoljstvo i jednih i drugih.Tako da se voljom Allaha dž.š. pojavi Muhammed alejhisselam koji prihvati ponudu pod uvjetom da svi zajednički podignu Hadžerul-esved za što su uzeli i sikoristili džube poslanikovo.
Muhammed alejhisselam se bavio sa dva zanimanja i to:bio je u prvo vrijeme pastir čime je uvećao jako mršave prihode svom amidži.Kasnije se uz molbu i dopuštenje amidže priključio jednoj karavani koja se zaputila u Siriju.Zbog naglog jačanja autoriteta njegov se amidža sve više bojao za svog bratića.U kontaktu sa poslanikom mnogi ljudi su osjećali strah, što je znalo   nestati odmah poslije prvog susreta.Veliki je ugled stekao u gradu Mekki za što mu je najveći zavidnik bio Ebu Leheb iz kog će izrasti najveći dušmanin Muhammedu alejhisselamu u vremenu objelodanjivanja njegove poslaničke misije.
  Muhammed alejhisselam nikada nije učestvovao na godišnjim gozbama gdje su se mekkelije skupljale i pronisile žrtve svojim idolima obožavajući ih.Sve više se javljala potreba za potvrdom već objelodanjene vijesti da će se u tom vaktu i prostoru pojaviti vjerovjesnik   a svi pokazatelji, već prepoznatljivi su jedino se mogli odnostiti na   osobu koja je nosila ime Muhammed.Prvi jasniji ukaz se pojavio prilikom priključenja Muhammeda alejhisselam karavani koja se zaputila u Siriju i u jednom mjestu gdje su po običaju odmarali. Pošto je poslanik po običaju kod arapa zbog svoje mladosti ostao vani ne ulazeći sa odraslima, jedan svećenik po imenu Behira primjeti nešto što je neuobičajeno bilo za ranije posjete da taj mladić kome i nije znao ime ima jako pristojno ponašanje, te priupita ko je taj mladić za što je dobio odgovor od Ebu Taliba koga spomenuti svećenik upozori da će imati nevolja ukoliko svijet sazna da je upravo taj mladić očekivani i najavljeni poslijednji božiji poslanik. Kao dokaz takvim tvrdnjama Svećenik reče da pod stablom pod kojim je sjedio mladić Muhammed, su samo sjedili poslanici i   kako je primjetio pečat poslanstva na njegovoj plećki: Drugom prlikom je neki monah primjetio kako stalno u pratnji ide oblak koji je pravio hlad Muhammedu alejhisselam a tolika blagodat se može odnositi samo na poslanika.Naravno da je i njegov amidža primjećivao određene osobine koje jesu bile odlike i osobine samo odabranih ljudi.Navodi se da se Muhammed alejhisselam bavio trgovinom desetak godina.U njegovom trgovačkom zanimanju je još više dobivao na autoritetu a ako primjer poslanikovog ozbiljnog i odgovornog odnosa na spram posla imamo potvrdu jednog trgovca koji kaže:"Kada bi mu povjerio neku robu,na povratku bi prvo svratio podmiriti račun,tek bi onda odlazio kući.Uvijek sam bio prezadovoljan obavljenim poslom.Kad bih se,naprotiv, ja vrato sve bi mušterije nagrnule pitati me o svim poslovima,jedino me Muhammed pitao kako mi je zdravlje i kako sam putovao".Mnogi su mnogo toga napisali koliko je Muhammed alejhisselam bio lijep u čemu nejmamo nimalo sumnje.Svaki čovjek koji ima visoke ljudske vrijednosti je lijep a pogotovo kad spominjemo odabrano čije su vrline   bile potvrda Allahove milosti izborom njega za poslijednjeg vjerovjesnika.
  Veoma značajno za nas danas je da pručavajući mladost Muhammeda alejhisselam uzmemo pouke, kao što su pravednost i odgovornost u poslu.Tačnost u izvršavanju obećanja,obazrivost naspram ljudi okruženja,voma dobra procjena prilika u kojima se nalazio te odgovor na izazove svog vremena i vremena koje neminovno dolazi i prolazi.Sabur u neimaštini a skromnost u imanju.Veoma je potrebno današnjoj mladeži osobina, pogotovo trgovcima i svim onima koji direktno ili indiriktno zastupaju interese ljudi,   da budu pravedni i da ne budu tlačitelji koristeći nečije nedaće i nevolje.Ako dato iskoristimo onda možemo reći da obilježavamo dan rođenja našeg poslanika Muhammeda alejhisselam sasvim ispravno.
Koliko god pisali o djetinstvu i mladosti poslanikov čini se da je veoma malo napisano i rečeno. A razlog tome je jačina uloge   poslanika u praktičnosti principa Islama koje su kako spomenusmo imali svoj pečat u svin starosnim dobima njegovim.

Period Poslanstva;

  Pošto je čovječanstvo bilo u zabludi i lutanju sasvim je bilo jasno da je za njegov spas potreban izlaz i riješenje.Do pojave Muhammeda alejhisselam je čovječanstvo pokazalo da nije, na osnovu blagodati razuma, sposobno da spozna Svevišnjeg Allaha i da kroči putem koji mu garantuje sreću i ovog i budućeg svijeta.Tako Gospodar svijetova odredi u ličnosti Muhammeda alejhisselam poslijednjeg poslanika koga posla sa prvim imperativom da uči, naučava i istražuje u ime Gospodara koji stvori čovjeka te ga pouči peru i onome što on,čovjek,nije znao.Dakle bez ikakvog čuda i moglo se očekivati po najavama da je upravo poslijednji božiji poslanik Muhammed alejhisselam koga je Svevišnji pripremi za to obligatnu   dužnost spašavanja čovječanstva od daljne propasti.Slanjem poslanika svaki put Allah pokaza čovjeku svoju milost i time dokaz da je čovjek ograničenih dometa,mogućnosti i vidika,potvrđujući time njegovu ograničenost kako vremensku tako i tjelesnu i svaku drugu.Potvrdu Allahove milosti nalazimo u ajetu u kom stoji:"Nismo te poslati osim iz milosti prema cijelom čovječanstvu"(Sure   ajet ).Još mnogo ajeta ima sa istom potvrdom.
  Da počinju prvi javni sukobi ideologija,opredjeljenja i mišljenja jeste obznanjenje da polijednji božiji poslanik se već pojavio koji poziva vjeri u Jednog i Jedinog Gospodara svijetova koje je bilo suprotno dotadašnjim uvjerenjima njegovih sunarodnjaka.Od tada već počinju nove norme uspostavljanja odnosa unutar novog društva koje mora imati novi poredak koji će trajati do Kijametskog dana.Od tada počinje svrstavanje u jeda saff vjernika a na drugoj strani nevjernika.Mnogi nisu mogli zamisliti da zbog siromaštva i svog statusa jetima,Muhammed alejhisselam može biti poslanik.U svojoj velikoj zabludi su išli tako da su zbog svog takvog stava išli na to i da progone muslimane na čijem je čelu bio Muhammed alejhisselam..I ne samo da ih progone nego da ih i likvidiraju za što postoje historijski spisi i činjenice.Pa zar zbog velikih razlika u uvjerenjima i pristupima u životu nije uvijek kroz postojanje čovječanstva bilo ratova.Dakle on, Muhammed alejhisselam je taj koga Svevišnji Allah posla sa jasnom uputom. I nije bilo čudo što su se neki bunili jer su bili svjesni da dolazi vrijeme u kom su druga mjerila ljudskih vrijednosti a te vrijednosti su bazirane i utemeljene po aršinima i načelima vjere koja se zvala,zove i zvaće do kraja ovog svijeta,vjera dini Islam.Svakao   zbog velikog blijeska nura u velikoj tmini u kojoj su se ljudi već bili nabikli je bilo neprijatno iznenađenje.Primjetna je izgubljenost kod ljudi ako nejmaju nešto na što su se navikli pa recimo jako je zbunjujuće za alkoholičara ako nejma alkohola,za kockara ako nejma s kim da kocka ili ako nejma kockarnica i drugih raznih ružnih ljudima dostupnih radnji a nasuprot takvom jednom stanju bilo je onih za koje se ima običaj reći slabi,siromašni i nejaki za njih je novi poredak bilo ispunjenje očekivanog spasa od nevolje i nepravde koja im je nanošena.O dvadeset tri godina borbe Muhammeda alejhisselama za uspostavljanje reda i poretka te stvarnih ljudskih vrijednosti manje više svi znamo.Ali da bi ipak izvukli pouku iz poslanstva moramo reći da je period starosti od četrdeset godina period do kada bi čovjek konačno trebao da nauči cilj i smisao njegovog boravka na ovom kratkom svijetu koga znamo kao dunjaluk.Kako god Muhammed alejhisselam nije pristao na odricanje od visokih ciljeva Islama koje Allah odredi iz svoje milosti prema cijelom čovječanstvu, pa makar mu dali sunce u desnu i mjesec u lijevu ruku, tako ni danas, muslimani nebi smjeli sebi dozvliti da po niske cijene dunjelučke, položaj i novac, kao ne samo da bi se odrekli Islama ili još gore od toga da bi blatili. Ono što i jeste jedina vrijednost u današnjem savramenom mraku,neznaju, bunilu i neznanju jesu vrijednosti koje su proklamovane Islamom.
  Da bi veći pečat imalo ovo moje obraćanje povodom obilježavanja rođendana božijeg miljenika Muhammeda alejhisselam predlažem da se prisjetimo poruka poslanikovih izrečenih i utemeljenih kroz dvadesettrogodišnju borbu za dobrobit čovječanstva na oprosnom hadždžu.I tada kaže a i danas se to isto mora reći,ćuti i sprovesti u djela ako želimo biti spašeni:Govor slijedi;
  Hvala Allahu!Hvalimo Te i za pomoć molimo,molimo Te da nam oprostiš i tebi se obraćamo;tražimo da nas zaštitiš od poroka našeg nefsa i zlih djela naših.Koda Bog upućuje taj ne griješi a ko griješi znači da nije upućen.Svjedočim da nejma drugog Boga osim Jedinog Allaha i tvrdim da je Muhammed alejhisselam Allahov rob i Poslanik.Nalažem vam,božiji robovi,da se Boga bojite i da Ga slušate.Počinjem s ovim što je najbolje.Počujte,ljudi,da vam sve lijepo objasnim,jer neznam hoću li više moći dolaziti ovamo.
    O pravovjernici!Bojte se Allaha,budite humani i pravedni između sebe i prema drugima.Ljudi, vaši životi,vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni za sve nas uzvišeni i svet mjesec,današnji dan i mjesto-Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarom vašim.Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj ko to ruši.Mi ćemo svi pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad.Stoga, kome od vas bude nešto dato na povjerennje,neka to izvrši onome ko mu je to dao!Sve vrste kamata se ukidaju i imate pravo na glavnice vašeg imetka-vi nesmijete biti nepravedni,niti dozvoliti da se vama nepravda čini.Allah je propisao da nesmije biti kamate,a kamata   se sva poništava!Poništava se sva krvna osveta koja potječe iz doba neunanja,ja evo najprije poništavam krvnu osvetu za Ibnu Rebi u b.el-Harisa b.. abdul Muttaliba,koji je išao tražiti dojilju u Benu Lejsu,pa ga je ubilo plaeme Huzejl-on je prvi s kojim započinjem   dokidanje krvne osvete koja potječe iz doba neznanja.
  Ljudi!Šejtan je izgubio svaku nadu da će ikada više moći biti obožavan u ovoj vašoj svetoj zemlji, ali će biti zadovoljan da mu se pokorava u nečem mimo toga, u nekim vašim postupcima kojima vi ne pridajete važnosti-stoga se njega dobro čuvajte u onom što se odnosi na našu vjeru!
  Ljudi! Prolongiranje   nekog svetog mjeseca(en-nesiu) samo još više povećava nevjerstvo, čime se zavode oni koji ne vjeruju: jedne godine ga dopuštaju, a druge zabranjuju, kako bi sebi podesili period u kojem je Allah zabranio ratovanje - tako dopuštaju ono što je Allah zabranio, i zabranjuju ono što je dozvolio! A vrijeme kruži ravnomjerno, još od kad je Allah stvorio nebesa i Zemlju.Broj mjeseci kod Allaha je dvanaest, a od toga su četiri sveta mjeseca: tri uzastopna i mjesec Redžeb plemena Mudar, koji se nalazi između dva džumade i ša bana.
  Ljudi! Vi imate prava kod svojih žena, kao što i one imaju prava kod vas.Vaše se pravao sastoji u tome da one nikoga ne upuste u vaše postelje koga vi prezirete, i da učine očito razvratno djelo. Ako to učine, Allah va u tom slučaju dopušta da ih odstranite iz postelja i da ih malo i udarite, pa ako prestani s tim, imaju pravo da im se na lijep način daje opskrba i odijevanje.Lijepo postupajte sa ženama, jer su one kod vas zarobljenice i ništa za sebe ne posjeduju.Uzeli ste ih sebi Allahovim emanetom i njihove polne organe prisvojili zahvaljujući Allahovim riječima!
Ljudi! Dobro shvatite ove moje riječi-eto sam vam ih dostavio! Ostavljam vam nešto sasvim jasno i ako ga se budete držali, nikada nećete skrenuti s pravog puta: pstavljam vam Knjigu(Kur an) i sunnet Njegova poslanika!
  Ljudi! Dobro čujte i razumite što vam kažem:Dobro znajte da svaki musliman brat svakom muslimanu;da su muslimani među sobom braća! Svakom od njih je od njegova brata dozvoljeno samo ono što mu on dragovoljno od sebe dadne i zato nipošto   nemojte sami sebi nepravdu činiti! Bože jesam li dostavio?!"
  Rečeno im je da su ljudi tada rekli: "Jesi, dostavio si!", našta je božiji poslanik dodao: "Bože, Ti budi svjedok!"

Pojave potpunosti Muhammeda, s.a.v.s., prije poslanstva

Period kojeg Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., provede u Mekki od dana svog djetinjstva pa do poslantva, prepune se događaja, postupaka i pojava koje ukazuju na potpunost Muhammeda, s.a.v.s., ukazujući na njegovu predodređenost za poslanstvo Gospodara svjetova. Zato želimo da ukažemo na njih, da ih proživimo kako bi upotpunili svoju ljubav prema njemu, s.a.v.s., i ojačali snagu vjere u njegovo poslanstvo.


Traženje kiše preko Muhammeda, s.a.v.s.:

Prva od tih pojava koja ukazuje na njegovu potpunost i poslanstvo jeste, traženje kiše preko njega, s.a.v.s., još dok je bio dijete, prije punoljetnosti. Ibnu Asakir prenosi od Džulhemt bin Arfeta da kaže: "Ušao sam u Mekku, bila je suša, pa Kurejšije rekoše: "O Ebu Talibe, osuši nam se dolina, porodice nam trpe od suše, hajde, zamoli za kišu. Ebu Talib izađe sa dječakom. Kao da se pomrači sunce, uskovitlaše oblaci. Dječak je gledao u nebo. Ebu Talib ga uze i prisloni leđima uz Kabu i pokaza prstom na dječaka. Na nebu se desi čudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sruči na dolinu bogata kiša i napoji sve što je trebalo. Ovaj događaj Ebu Talib je opisao jednim stihom:


On licem bjelim oblake kiše privlači, zaštitnik siročadi, pomagač nevoljih.

Ovaj nadnaravni događaj je znak potpunosti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i prije poslanstva. On ukazuje na naklonost Allaha, dž.š., Svom poslaniku i znak je ljudima na njegovo poslanstvo. Uzvišeni Allah je nadahnuo Ebu Taliba da traži kišu preko Muhammeda, s.a.v.s., i ako je dijete, pa uslonivši njegova leđa uz Ka'bu, podižući ga pred sobom, kao da je jezik njegova stanja govorio: Spusti nam kišu Gospodaru naš, molimo te ljubavlju i poštivanjem ovog plamenitog dječaka, pa im je Uzvišeni dao obilnu kišu da su rijeke mekkanskom dolinom tekle, napajajući suhu zemlju i dajući snagu života ovom svetom gradu. Ovaj događaj je radosna vijest i tračak svjetlosti poslanstva Muhammeda, s.a.v.s.

Izučavajući ovaj događaj i znak potpunosti Muhammeda, s.a.v.s., u našim srcima učvršćujemo ljubav prema njemu, s.a.v.s. Srce se čvrsto veže za njega iskrenom ljubavlju, tako da nam biva draži i od nas samih. Tada, srca punih iskrene ljubavi bivamo spremni da slijedimo našeg Miljenika, s.a.v.s., u vjerovanju, ibadetu, etici, radeći ono što voli, koračajući putem spasa od straha, bliskosti Miljeniku, Muhammedu, s.a.v.s., na oba svjeta.


Nije otkrivao svoje stidno mjesto:

Drugi od znaka potpunosti morala Muhammeda, s.a.v.s., jeste da nije otkrivao svoje stidno mjesto, nakon što mu je to desilo jednom prilikom. Tokom izgradnje Ka'be Muhammed, s.a.v.s., je nosio kamenje sa ddrugim kurejšijasma, pa su oni svoje izare, kojima su se pokrivali od pupka do potkoljenica, stavljali sebi na vrat kako bi se zaštitili od kamenja. Muhammed, s.a.v.s., je stavljao kamenje na svoja ramena a da ih pritom nije ničime štitio. Kada ga takvog vidje njegov amidža Abbas, r.a., reče mu: "Zašto svoj izar ne podigneš na ramena, da ti nebi kamenje naškodilo." Tako i učine Allahov Poslanik, s.a.v.s., i otkri svoje stidno mjesto. U trenu je pao na zemlju i začu glas: "Pokrij svoje stidno mjesto!" A to je bio poziv meleka. Nakon toga nije nikada otrio svoje stidno mjesto.


Iz ovog događaja možemo izvući sledeće pouke:

Briga Allaha, dž.š., za Svog poslanika, s.a.v.s., čuvajući ga od svega ružnog i nedoličnog njegovom ugledu i visokom mjestu.

Islam je zabranio otkrivanje stidnih mjesta osim u slučajevima nužde, radi liječenje i sl.

Uključivanje Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa svojim narodom u svemu što je dobro i korisno, što je znak njegove potpune ličnosti, duhovno i moralno.